Predaja o Veroniki Desinićkoj - zaštićeno kulturno dobro

Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske utvrđeno je da predaja o Veroniki Desinićkoj s područja Hrvatskog zagorja ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te se kao zaštićeno kulturno dobro upisuje u Registar kulturnih dobara RH.

Legenda o Veroniki Desinićkoj nematerijalno je svjedočanstvo prošlih vremena kraja o kojem priča, ona kroz sjećanje zajednice oživljava davno zaboravljene ljude, svojevrsni je marker lokalnog identiteta, prepoznatljiv znak podneblja.

Njezina se lokalna vjerodostojnost čuva u imenima protagonista, Veronike iz Desinića i grofova Celjskih. Ona priziva stvarno povijesno doba u kojemu su živjeli, ali nakupine priča koje ih obavijaju dopuštaju i maštovite interpretacije.

Međutim, usmena predaja o Veroniki Desinićkoj je isto toliko dio zajedničke europske pripovjedačke baštine: predaja o spašavanju svojega grada od Turaka pripada široko rasprostranjenim temama, predaja u svim europskim zemljama koje su osvajali Turci. Razlikuje se tek spomenom lokalnih junaka koji u svojoj zajednici dobivaju simboličan značaj: ovdje je to Veronika Desinićka, koja je iskidanom slamom iz koje su se izlegle ose i stršljeni spasila Taborgrad.
Suđenje Veroniki Desinićkoj kao vještici, pa i njezino oslobađanje, što je iznimno rijetko, također je dio šire i kulturne i povijesne književne tradicije; Ljubav, a pogotovo nesretna, najiskorištivaniji je književni motiv pa je već i to mogao biti poticaj za nastanak usmenih priča, ali i književnih, likovnih i glazbenih obrada.
Trajno je do danas prisutna priča o njezinu javljanju u dvorcu: kao nesmirenog duha koji noću luta, ali i često prizivane priče o otkriću kostura Veronike Desinićke ili nekoliko pramenova kose.